Ћир
Intervjui

Vladimir Dragičević - Vinarija Tri međe i oblak

Komunalne službe ne odlaze u prirodu, molimo vas da vaše smeće ponesete sa sobom. Čuvamo i volimo našu zemlju! Saznaj više.

Predstavljamo vam jednu od omiljenih fruškogorskih vinarija i zvanično najmanju u Srbiji.

Da li ste se nekada pitali kako ljubav pronađe put do nas, i šta je na tom putu sve potrebno da se desi kako bi rekli da su se kockice poklopile, da je nešto kliknulo?

Da ovakve priče nisu neka bajka ili fikcija, uverio nas je Vladimir Dragičević, pri prvoj poseti njegovoj vinariji. Ovaj doktor nauka arhitekture, da dobro ste čuli, arhitekture pokrenuo je porodični biznis svetlosnim godinama udaljenim od svoje struke. I nama je isto bilo čudno kakve veze arhitektura ima sa uzgojem grožđa i proizvodnjom vina, ali da li je u njegovom slučaju tako?

Ovo je priča o Vladimiru, porodičnoj vinariji Tri međe i oblak, i toj famoznoj ljubavi. Kada malo sreće, malo više kreativnosti i volje, i mnogo posvećenosti i rada napravi rezultat vredan svakog poštovanja.

Zdravo Vladimire. Reci nam šta za tebe lično znači biti garažna ili još uvek zvanično najmanja vinarija u Srbji, o kojoj se puno priča?

Pre svega znači imati jedan drugačiji koncept, nešto autentično! Može se reći da je naš proizvod pravi “ručni rad” jer količine vina koje pravimo dozvoljavaju takav pristup gde se velika pažnja poklanja svakom grozdu u vinogradu, svakoja boci vina, etiketi. Prva vina smo zaista čuvali i flaširali u baka Vidinoj garaži (eno je na fotki gore). To što smo najmanji u Srbiji je još jedna zanimljivost pa možda i privilegija.

Pošto nisi imao nikakvo prethodno znanje u toj oblasti, pa čak ni u samom ispijanju vina, kakve je izazove vođenje takve vinarije nosilo sa sobom i koje su te lepe stvari koje su te motivisale da guraš dalje?

Jedina motivacija je osećaj koji imaš kada od voća koje uzgajaš cele godine uspeš da napraviš dobro vino u kojem se posle uživa svim čulima. Neverovatno je kako zemlja i sunce uspeju da iznedre grozd koji ti kasnije samo transformišeš u sok koji može da pruži toliko uživanja i lepih trenutaka, priče, sumnje, razmišljanja...

Čekaj malo, i dalje na svima nije jasno kako je jedan arhitekta odlučio i krenuo da se bavi proizvodnjom vina. Reci nam više o tome šta se sve desilo pre tvoje odluke da kreneš u priču, kako si prelomio i napravio taj važan korak? Kako si dolazio do informacija, učio o procesima i na kraju krenuo sve to da primenjuješ u svom vinogradu?

Najbolje od svega je što ja nisam “odlučio” da se bavim vinom, pre bih rekao da je ono mene pronašlo. Naša baka Vida je od svoje ušteđevine htela da kupi neku zemlju. Videli smo oglas za vinograd na TV-u, otišli, pogledali i kupili. Nisam imao pojma ni šta je vinograd, zemlja a pogotovo šta znači praviti vino. Međutima kada sam iz čiste radoznalosti i zabave napravio i probao svoje prvo vino znao sam da povratka nema. Jednostavno kreneš u jedan lavirint i nema nazad. Kada sve sam radiš, učiš u hodu, od starijih ljudi u selu, iz litereture, ponešto vidiš i na netu. Ali da vas ne lažem, bes konsultacija sa pravim stručnjacima, enolozima, teško je uozbiljiti priču.

Iz ove perspektive sada, šta te prve godine znače tebi lično? Da li je bilo momenata kada si hteo da digneš ruke od svega?

Prva godina je pre svega jedno veliko iskustvo, sagledavanje stvari, kako funkcioniše vinska priča u Srbiji, tržište, upoznavanje nekih važnih likova. Mogu reći da je ova prva zvanična godina vinarije na neki način eksperimentalna, želim da vidim kako ljudi reaguju na celu priču, stil vina, sortiment da mogu na realnim osnovama da nastavim dalje. Bilo je bezbroj momenata kada sam hteo da pobegnem od svega, ali sutra to prođe. :)

Tri međe i oblak, nesvakidašnje i zvučno ime. Šta stoji iza njega i šta si želeo da ime vinarije komunicira sa ljubiteljima vina?

Ime smo smišljali dosta dugo. Želeo sam da izbegnem latinske nazive i porodično prezime jer toga ima jako puno. Slučajno sam upoznao jednog vinskog novinara iz Holandije koji se oduševio time što da bih došao od stana do vinograda, treba da pređem dve granice, uđem u EU (Hrvatska) vozim se oko 2 km i opet uđem u Srbiju. Rekao je da je to fantastična priča, pa otuda te međe. A oblak je više lokalna legenda. Kada smo kupovali vinograd, čika Slavko koji je bio vlasnik ga je naravno hvalio na sav glas, kako je to najbolje mesto, najbolji vinograd i ostalo. Onda je rekao da tu imamo dobar oblak (malo sam ga čudno gledao), jer nevreme koje dolazi uvek sa zapada razbije oblake na početku Fruške gore, gde se mi nalazimo, oni odu severno Dunavom ili južno od brda pa nikada nema leda. Za sada se to potvrdilo i mi želimo da ispoštujemo taj dobar oblak.

Kod vaših vina, evidentna je sinergija etikete i njihovih imena, dok su se etikete svojim dizajnom nekako posebno istakle. Reci nam više o samom procesu kako su nastale i magičnom broju 30?

Opet neplanski. To prvo vino koje sam napravio trebalo je da za lične potrebe upakujem pa sam počeo da se igram sa dizajnom, jer mi to nije strano. Malo po malo, postao sam uporan i nakon nekih 30-tak raznih i jako loših, i nešto boljih etiketa isplivala je ova ideja i odmah je bilo jasno da je to to! Potvrde stalno stižu a etiketa je baš u duhu same vinarije.

Šta Vagabundo i Pagan pokušavaju da prenesu ljubiteljima vina kroz samo ime, a šta kroz vino?

Nazivi vina su neka moja lična impresija svega ovoga. Vagabundo je skitnica, lutalica jer je za mene svaka nova berba novo iskušenje, upoznavanje sorte, karaktera vinograda, istraživanje pa po malo i lutanje jer ipak nikada ne znaš kako će vino da ispadnem, pored svih savremenih znanja i tehnologije. Pagan je u izvornom obliku, pre pojave hrišćanstva, značio onaj ko obrađuje zemlju, živi od toga, jer je vinograd suština vina. Ono nastaje u prirodi a u podrumu možeš samo da sačuvaš ono što si napravio u vinogradu.

Prvih šest godina je iza vas. Gde vašu vinariju vidite za deset godina? Da li i dalje ostajete u domenu autentičnih garažnih vinarija sa dušom?

Ne razmišljam toliko unapred. Borim se sa trenutnim izazovima. Samo sam siguran da ćemo za deset godina imato još bolje vino nego što je sada, pa valjda će se i priča do tada još razviti.

Gde ljubitelji vina u nekom narednom periodu, pored obilaska vaše vinarije, mogu da probaju Vagabundo i Pagan?

Krenuli smo logično sa Bačkom Palankom gde ga ima u nekoliko kvalitetnih lokala a polako ulazimo u NS i BG. Pravi ljubitelj vina će lako doći do njega, ne sumnjam.

Ovo je bila priča o ljubavi na prvi pogled i maloj vinariji sa dušom. Tri međe i oblak će zbog svoje priče i autentičnosti uvek imati posebno mesto u Fruškać srcu.

Kako bi je posetili prvom prilikom, probali odlična vina Vagabundo i Pagan, i upoznali Vladimira, popunite formu za prijavu i priključite se našoj sledećoj "Gde za vikend" akciji.

Mesto: Neštin

Komentari

Facebook

DISQUS